goran

Priča o Goranu…

Jojić (Dragi) Goran rođen je 7. marta 1976. godine u Novom Sadu. Završio je Srednju školu unutrašnjih poslova. Zaposlio se u Ministarstvu unutrašnjih poslova Republike Srbije 20. juna 1995. godine.
Bio je policajac u Drugoj policijskoj stanici Sekretarijata unutrašnjih poslova u Novom Sadu. Poginuo je u borbi sa albanskim teroristima, 15. maja 1999. godine u selu Kraljani, opština Dečani.
Odlikovan je Ordenom za zasluge u oblastima odbrane i bezbednosti prvog stepena. Bio je pripadnik 23. Odreda 1. čete PJP. Zauvek će ga pamtiti njegova porodica.
Prošlo je više od 20 godina, ali još u ušima zvone njegove reči, kada smo posle mesec dana terena na KiM, dolazili kući na produžen vikend od tri dana, pa nazad na teren.
„Blago vama, vi imate kući ženu i decu, ja ne mogu da stignem ni devojku da nađem.“
Kako godine prolaze, te njegove reči zvone i peku sve više. Nismo te zaboravili.

goran


2013. godine njegova porodica se zvanično obratila novosadskoj Komisiji za predstavke i žalbe, tražeći da Goranovo grobno mesto na novosadskom groblju bude trajno oslobođeno plaćanja godišnje takse, čije neplaćanje otvara mogućnost da jednog dana bude prekopano i izdato nekom drugom. Iz JKP „Lisje“ su imali razumevanja i pozitivno su rešili molbu.
Ovde se ne radi o 1.500 danara koliko je tada koštala godišnja taksa, jer mala je to cena za junaka koji je branio kolevku srpstva. Ovde se radi o nečemu mnogo višem! Goranu je Srbija bila iznad svega i on je na njen oltar položio najviše što je mogao – svoj život! On je sa 21 godinom krenuo da brani Srpski narod na Kosovu. Njegov indeks Pravnog fakulteta koji je tek upisao ostao je prazan. O devojkama i osnivanju porodice nije stigao ni da razmišlja.
Goranov Orden zasluga u oblasti odbrane i bezbednosti prvog stepena, puška koju je zarobio u borbi prsa u prsa sa šiptarskim teroristima, uniforma koju je nosio poslednjeg dana života i niz drugih njegovih ličnih predmeta i dalje su relikvije u novosadskom domu Jojića.
Ne postoje reči koje bi utešile njegove roditelje Dragog i Gordanu čak ni posle ovoliko vremena. Ostaje samo ponos da su podigli ovog junaka, koji je bio baš takav kakav jeste – junak! Nećemo dozvoliti da senka padne na Goranov lik i delo. Dok bude živ i jedan pripadnik PJP prepričavaće ove priče, da se nezaborave!


Udruženje veterana PJP

Tags: No tags

Add a Comment

You must be logged in to post a comment